Igrajmo se.

I tog dana padala je kiša.. Baš kao i prvi dan kad smo se sreli. Imala je nježan pogled, koji je nekako u onoj tišini govorio da će sve biti dobro. Vjetar je raznosio njene pramenove kose, izgledalo je kao jesenje lišće koje traži svoj put. A osmijeh.. osmijeh me je i dobio. Nije trebala ništa reći. Znao sam,a i ona je znala. Prvi dan,očarala me je. Stvorila je sliku sunca u vrijeme te kiše. A danas, na taj dan, ona je kiša. Neprestano lije, sve više udara i divlja… Postaje mračno i hladno.. Otišla je.. Sunca više nema.

emacourage

1 komentar

Komentariši